Stare bosanske riječi koje polako nestaju: 15 riječi koje su govorile naše nane i djedovi

Nekada su se čule na svakom ćošku, u svakoj avliji i za svakom sofrom. Danas ih uglavnom govore nane i djedovi, a unuci ih slušaju kao da su s drugog svijeta. Riječi koje su stoljećima opisivale bosansku kuću, čaršiju i druženje polako odlaze zajedno sa stvarima koje su označavale.

Veliki dio ovih riječi stigao je u naš jezik iz turskog, a mnoge su u turski ušle iz arapskog i perzijskog. Koliko ih je bilo, najbolje pokazuje rječnik „Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku“ Abdulaha Škaljića, koji u proširenim izdanjima obuhvata 8.742 riječi. Neke su i danas žive, ali mnoge su na putu da postanu samo uspomena. Evo petnaest koje vrijedi sačuvati.

Pročitajte iPriče iz Hercegovine o Šantićevoj Emini, Komadininoj Zibi i Begovini u Stocu

Riječi iz stare bosanske kuće

1. Sećija

Niska drvena klupa ili minder uz zid sobe, prekriven ćilimom i jastucima. Na sećiji se sjedilo, pilo kahvu, a kad bi navratili gosti, i spavalo. Riječ dolazi od turskog seki, uzdignuti dio poda. Kako su stare sobe zamijenile garniture i trosjedi, sećija je ostala u muzejima i u pričama.

2. Mutvak

Kuhinja u staroj kući, često odvojena prostorija s ognjištem. Od turskog mutfak. „Nana je u mutvaku“ značilo je da se nešto dobro sprema. Danas svi kažu kuhinja, a mutvak se čuje još samo u nekim porodicama.

3. Avlija

Dvorište ograđeno zidom, s kaldrmom, cvijećem i obično česmom ili bunarom. Avlija je bila produžetak kuće, mjesto gdje se ljeti jelo i sijelo. Riječ i dalje razumijemo, ali je dvorište i parking polako potiskuju.

4. Đugum

Bakarna posuda za vodu s uskim grlom i ručkom, od turskog güğüm. U đugumu se donosila voda s česme ili izvora. Danas ga najčešće vidimo kao ukras na polici ili u kazandžijskim radnjama na Baščaršiji.

5. Ibrik

Posuda s dugim, tankim grlom za vodu, ponajviše za umivanje i abdest. Riječ je u turski stigla iz arapskog, a tamo iz perzijskog. Uz ibrik je obično išao i leđen, plitka posuda u koju se voda slijevala.

6. Sehara

Drveni sanduk, često ukrašen rezbarijom, u koji je djevojka slagala svoju spremu: ćilime, peškire, vezene stvari i odjeću koju će ponijeti u novu kuću. Sehara je bila ponos svake kuće i porodične uspomene su se u njoj čuvale generacijama.

7. Peškir

Ručnik, riječ perzijskog porijekla koja je k nama stigla preko turskog. Peškir je bio i dio djevojačke spreme i dar u svadbenim običajima. Mlađi danas češće kažu ručnik ili jednostavno „ono za brisanje“.

Riječi iz čaršije i odijevanja

8. Ćepenak

Drveni kapak na staroj zanatskoj radnji koji se ujutro spuštao i postajao tezga, a uvečer dizao i zatvarao dućan. Od turskog kepenk. Ćepenci se još mogu vidjeti na Baščaršiji i u starim čaršijama, ali je riječ rijetko ko upotrebljava.

9. Ćurak

Kaput ili gornji haljetak postavljen krznom, od turskog kürk, krzno. U ćurku se izlazilo zimi i on je bio znak imućnosti. S njim je otišla i riječ, osim u narodnim pjesmama i pričama.

10. Đerdan i mindžuše

Đerdan je ogrlica, najčešće od dukata ili bisera, a mindžuše su naušnice. Obje riječi su bile dio svake priče o djevojačkoj ljepoti i spremi. Danas se nakit drugačije zove, ali đerdan od dukata i dalje se nosi na svadbama u mnogim krajevima.

Riječi za druženje i osjećaje

11. Merak

Uživanje, gušt, ono kad nešto radite s posebnom dušom. „Pije kahvu na merak“ znači da je pije polahko i s užitkom. Merak je teško prevesti jednom riječju, i upravo zato ga vrijedi čuvati.

12. Ćeif

Raspoloženje, volja, uživanje. Od turskog keyif, a ono iz arapskog. „Kako je tebi ćeif“ znači onako kako ti volja. Ćeif je bio mjera ugodnog života: imati vremena za sebe, za prijatelje i za razgovor.

13. Hator

Volja, naklonost, obzir prema nekome. „Učinio sam to tebi za hator“ znači: zbog tebe, iz poštovanja prema tebi. Riječ dolazi preko turskog iz arapskog. Kad čujete „ne kvari mi hatora“, neko vas lijepo moli da ga ne razočarate.

14. Ahbab

Dobar prijatelj, osoba s kojom se održavaju bliski i dugogodišnji odnosi. Riječ je arapskog porijekla i znači dragi, voljeni. Ahbabi su se posjećivali, pomagali i čuvali jedni drugima tajne. Danas kažemo prijatelj, frend ili jaran.

15. Akšam i teferič

Akšam je predvečerje, vrijeme kada sunce zalazi, od turskog akşam. „Do akšama“ značilo je do večeri. Teferič je izlet u prirodu s hranom, pićem i muzikom, obično uz rijeku ili na livadi. Teferiči su bili prava porodična i komšijska slavlja, a danas ih zovemo roštiljanje ili piknik.

Zašto ove riječi nestaju

Jezik se mijenja kada se mijenja život. Kada iz kuće nestane sećija, nestane i riječ. Kada voda dolazi iz česme u kuhinji, niko više ne nosi đugum. Gradski život, škola, televizija i internet donose nove riječi, a stare ostaju u selima, kod starijih ljudi i u sevdalinkama.

Ipak, mnoge od ovih riječi nisu samo nazivi za predmete. Merak, ćeif i hator opisuju način na koji su naši ljudi živjeli i odnosili se jedni prema drugima. Kada ih zaboravimo, gubimo i dio te kulture.

Kako ih sačuvati

• Pitajte starije. Zapišite riječi koje koriste nana i djed i pitajte šta tačno znače. Svaka porodica ima svoje.
• Govorite ih djeci. Posebno u dijaspori, gdje djeca bosanski uče najviše od roditelja, jedna riječ dnevno je mnogo.
• Čitajte stare pisce i slušajte sevdah. U knjigama i pjesmama ove riječi žive punim životom.
• Posjetite muzeje i stare kuće. Svrzina kuća i Despića kuća u Sarajevu, ili Kuća Muslibegovića u Mostaru, pokazuju stvari čija imena polako zaboravljamo.

Koju staru riječ vi još koristite, a mlađi je ne razumiju? Podijelite tekst s porodicom i pitajte ih koliko od ovih petnaest riječi znaju.

Bosanski.info

Reference: Wikipedia – List of Serbo-Croatian words of Turkish origin