Roditelji često nastoje osigurati svojoj djeci što bolje obrazovanje, razne kurseve, sportske aktivnosti i učenje jezika. Međutim, kada se djetetov uspjeh mjeri isključivo po ocjenama i rezultatima, djeca mogu razviti osjećaj da moraju neprekidno dokazivati svoju vrijednost.
Psiholog Mihail Labkovski naglašava važnost bezuslovne ljubavi u odnosu između roditelja i djece. Prema njegovim riječima, obrazovanje djeteta je njegov lični put, a roditelji bi trebali voljeti i brinuti se o svom djetetu neovisno o ocjenama, izgledu ili uspjehu u različitim aktivnostima.
Često se dogodi da roditelji imaju vlastite vizije o tome kakav bi život njihovih potomaka trebao biti, što ne mora nužno odgovarati djetetovim željama. Umjesto da se pitaju što će dijete biti kada odraste, korisnije je usredotočiti se na njihove trenutne interese, užitke i izazove.
Bitno je razlikovati podršku od pritiska. Podrška podrazumijeva pružanje mogućnosti i pomoć kada je to potrebno, dok pritisak nastaje kada se dijete osjeća obaveznim da ostvari određene rezultate kako bi zadovoljilo roditelje.
Djeca mnogo više uče promatranjem ponašanja svojih roditelja nego kroz savjete. Način na koji se odrasli bore s greškama, stresom i neuspjehom postaje primjer koji djeca slijede. Stoga, loša ocjena, promjena interesa ili povlačenje iz neke aktivnosti ne bi trebali biti razlog za osudu. Djetetu je potrebno pružiti prostor za pogreške, istraživanja i pronalaženje vlastitog puta, uz uvjerenje da roditeljska ljubav nije uvjetovana njegovim uspjesima.
Bosanski.info
