Ajvar je nezaobilazan dodatak zimnici u mnogim domaćinstvima, a jedan od najpoznatijih recepata jeste onaj koji se pripisuje nekadašnjem jugoslavenskom predsjedniku Josipu Brozu Titu. Ovaj specifični recept, poznat kao Titov ajvar, godinama privlači pažnju ljubitelja ovog ukusnog namaza, iako nema čvrstih historijskih dokaza da je zaista nastao u Titovoj kuhinji.
Prema predanjima, recept je osmislio kuhar Dušan Škrba, koji je drugima poznat po tome što je kuhao i za kralja Aleksandra I Karađorđevića. Veruje se da su u Titovoj verziji ajvara korištene crvene i zelene paprike, a zanimljivo je da ovaj recept ne sadrži šećer, što omogućava da se očuva prirodan okus pečenih paprika. Recepte su kasnije prenosili različiti kuhari, među kojima je i Stambol Geštamov, za kojeg se tvrdi da je sačuvao ovu posebnu kulinarsku tradiciju.
Osnovni sastojci za pripremu Titovog ajvara uključuju 25 velikih mesnatih paprika, jedan plavi patlidžan, suncokretovo ulje, so, te malo alkoholnog sirćeta ili sirćetne esencije. Proces pripreme započinje pečenjem paprika i patlidžana na šporetu ili roštilju, čime se postiže karakteristična aroma. Nakon pečenja, povrće se stavlja u posudu i pokriva kako bi se olakšalo čišćenje od kožice i sjemenki.
Samljeveno povrće se zatim udružuje s zagrijanim uljem u širokoj šerpi, uz kontinuirano miješanje kako bi se spriječilo zagorijevanje. Ajvar je gotov kada kuhača počne ostavljati trag na dnu šerpe, a na kraju se dodaju so i sirće. Vrući ajvar se potom sipa u prethodno zagrijane staklenke, koje se naknadno vraćaju u rernu da bi se formirao tanki sloj na površini.
Iako povijesna povezanost s Titovom kuhinjom nije sa sigurnošću potvrđena, recept za Titov ajvar i dalje osvaja srca ljubitelja domaće kuhinje zahvaljujući svojoj jednostavnosti i bogatom, prirodnom okusu.
Bosanski.info
