Dojavi vijest

Naslovna › Zanimljivosti

Baština Bosne i Hercegovine

Sevdalinka: historija, značenje riječi sevdah, najpoznatiji izvođači i UNESCO

Piše: Urednik6 min čitanja
Harmonika, najprepoznatljiviji instrument sevdaha
Foto: maja2missy / Pixabay

Sevdalinka je nastala u bosanskim gradovima prije više od četiri stoljeća, a od 2024. godine nalazi se na UNESCO-ovoj listi nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva. Ovo je njena priča: od porijekla riječi sevdah do velikih glasova Radija Sarajevo.

Malo je stvari koje Bosnu i Hercegovinu predstavljaju tako vjerno kao sevdalinka. Pjeva se na sijelima, svadbama, u kafanama i na velikim koncertnim scenama, a u dijaspori je često prvo što ljudi puste kad ih uhvati čežnja za domom. Od decembra 2024. godine ova pjesma i zvanično pripada cijelom svijetu.

Šta znači riječ sevdah

Riječ sevdah u bosanski jezik stigla je preko turskog, gdje sevda znači ljubav, zaljubljenost i čežnju. Njeni korijeni sežu još dalje, do arapske riječi sawdāʾ, što znači „crna žuč“. U staroj medicini vjerovalo se da višak crne žuči izaziva melanholiju, pa je riječ s vremenom dobila značenje tuge, a zatim i ljubavnog jada.

Pročitajte iBosanska jela za hladne dane: 10 tradicionalnih jela i njihova priča

U našem jeziku sevdah danas znači čežnju, ljubavni žar i ljubavnu bol, ali i onaj teško opisiv osjećaj u kojem se radost i tuga miješaju. Pjevač i poznavalac sevdalinke Omer Pobrić opisao ju je kao bosansku, gradsku, ljubavnu pjesmu: „bosanska“ govori odakle je, „gradska“ gdje je nastala, a „ljubavna“ o čemu pjeva. Zanimljivo je da portugalska riječ saudade, srce fada, ima isto porijeklo.

Kako je nastala sevdalinka

Sevdalinka je nastala dugim stapanjem dvaju svjetova: stare usmene poezije južnoslavenskog stanovništva i muzičkih uticaja koje je donijelo Osmansko carstvo. Ključni preduslov bili su gradovi. Tek kada su se, od 16. vijeka, uobličile mahale s avlijama, baščama, čardacima i ašik-pendžerima, nastala je i pozornica na kojoj se odvija radnja gotovo svake sevdalinke.

Folklorista Munib Maglajlić smatrao je da se taj proces nije mogao zaokružiti prije početka 16. vijeka, a da „zlatno doba“ sevdalinke traje sve do austrougarske okupacije 1878. godine. Neki istraživači tragove prepoznaju i ranije: pjesma o bolesti Muje Carevića povezuje se s krajem 15. vijeka, a jedan italijanski putopisac 1574. godine u Visokom je zabilježio tužne pjesme mještana koje su ga ganule.

Sam naziv sevdalinka mlađi je od pjesme koju označava. Vuk Karadžić je 1814. takve pjesme nazivao „bosanskim pjesmama“, a izraz sevdalinka ustalio se tek krajem 19. vijeka.

O čemu pjeva sevdalinka

Najveći broj sevdalinki su ljubavne pjesme, često o ljubavi koja se nije ostvarila. Ipak, njihova osnovna uloga je da pričaju priču. Zato u njima ima i šale, porodičnih zgoda, gradskih anegdota i stvarnih historijskih događaja.

  • Ljubav i čežnja – susreti momka i djevojke kraj vode, na sokaku ili kroz pendžer, rastanci i neuzvraćena ljubav.
  • Gradovi – Sarajevo, Mostar, Višegrad, Banja Luka i drugi gradovi često su gotovo ravnopravni likovi u pjesmi.
  • Historija – pojedine pjesme pamte stvarne ličnosti i događaje, pa su postale svojevrsna usmena hronika.
  • Vedrina – uz sjetne, postoje i vesele, razigrane sevdalinke koje se pjevaju u društvu.

Sevdalinku su u prošlosti pjevale i žene i muškarci, ali na različitim mjestima. Žene su je, vezane za kuću, pjevušile u porodičnom krugu i tokom svakodnevnih poslova, dok su je muškarci pjevali na akšamlucima, sijelima i u kafanama. Ugledne begovske porodice znale su biti mecene darovitim pjevačima. Jedna od prvih poznatih pjesnikinja čiji su stihovi ušli u ovu tradiciju bila je Sarajka Umihana Čuvidina.

Glas vodi, instrument prati

Po čemu se sevdalinka prepoznaje već nakon nekoliko taktova? Za razliku od većine muzičkih vrsta, u njoj pjevač vodi pjesmu, a muzika ga samo prati. Tempo je najčešće spor ili umjeren, a pjevač ga slobodno rasteže i ubrzava prema osjećaju stiha. Melodije su bogato ukrašene, što dolazi iz vremena kada se pjevalo bez ikakve pratnje.

  • Izvorno – solo glas, bez instrumenata.
  • Saz – u osmanskom periodu postaje omiljena pratnja.
  • Harmonika – dolazi s Austro-Ugarskom i s vremenom postaje najprepoznatljiviji instrument sevdaha.
  • Danas – violina, gitara, kontrabas, klarinet, mandoline, pa i mali orkestri, jazz sastavi i gudački kvarteti.

Radio Sarajevo i velika imena sevdaha

Sevdalinku je u 20. vijeku do svakog doma odnio radio. Zaim Imamović pjevao je na Radiju Sarajevo već prvog dana njegovog emitovanja, 10. aprila 1945. godine. U narednim godinama radiju su se pridružili Himzo Polovina, ljekar koji je cijeli život skupljao i čuvao stare pjesme, zatim Beba Selimović, Safet Isović i Zehra Deović.

Među najpoznatijim izvođačima 20. vijeka su i Meho Puzić, Nedžad Salković, Zekerijah Đezić, Muhamed Mujkanović, Nedeljko Bilkić, Emina Zečaj, Nada Mamula, Hanka Paldum i Silvana Armenulić. Sevdalinku su voljeli i izvođači izvan narodne muzike, od Josipe Lisac i Ibrice Jusića do Zdravka Čolića i Tošeta Proeskog.

Od 1990-ih sevdah iznova otkriva svijet. Mostar Sevdah Reunion ga je spojio s jazzom, funkom i rockom, a danas ga dalje nose Amira Medunjanin, Damir Imamović, Božo Vrećo, Divanhana i mnogi mladi muzičari.

Pjesma koju je napisao Heine

Jedna od najomiljenijih sevdalinki, „Kraj tanahna šadrvana“, nema narodno porijeklo. Riječ je o pjesmi „Der Asra“ njemačkog pjesnika Heinricha Heinea, koju je na bosanski prepjevao Safvet-beg Bašagić. Pjesma o mladiću iz plemena koje umire od ljubavi toliko se srodila s narodom da je mnogi smatraju izvornom sevdalinkom. Po tom plemenu ime je dobila i rock grupa Azra Johnnyja Štulića. Slično je i s pjesmom „Emina“, nastalom na stihove mostarskog pjesnika Alekse Šantića.

Sevdalinka na UNESCO-ovoj listi

Na 19. zasjedanju Međuvladinog komiteta UNESCO-a u Paragvaju, 4. decembra 2024., sevdalinka je upisana na Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva pod nazivom „Sevdalinka, tradicionalna gradska narodna pjesma“. Kandidaturu je vodilo Federalno ministarstvo kulture i sporta, uz stručnu podršku Muzičke akademije u Sarajevu i Univerziteta u Mostaru.

U obrazloženju UNESCO ističe da sevdalinku izvode profesionalci i amateri svih spolova i porijekla, da se najčešće prenosi u porodici, oponašanjem starijih, ali i kroz muzičke škole i radionice, te da je prihvataju i njeguju pripadnici svih naroda. Prije sevdalinke, BiH je na ovu listu upisala zmijanjski vez, konjičko drvorezbarstvo, branje trave ive na Ozrenu, kupreško takmičenje kosaca i, zajedno s drugim zemljama, uzgoj lipicanaca.

Gdje danas slušati sevdah

  • Sarajevo – Baščaršija i stari grad imaju mjesta gdje se sevdah pjeva uživo, a u Sarajevu djeluje i Kuća sevdaha.
  • Festivali – sevdah se redovno njeguje na festivalima i koncertima u Tuzli, Sarajevu, Zagrebu i Beogradu, kao i u dijaspori.
  • Arhivi – stari snimci Radija Sarajevo i diskografskih kuća i danas su najbolja škola sevdaha.

Ako želite da i djeca u dijaspori zavole sevdah, najjednostavnije je ono što UNESCO navodi kao glavni način prenošenja: da ga čuju kod kuće. Sevdalinka se uči slušanjem, a jednom kad se zavoli, ostaje za cijeli život.

Bosanski.info

Reference: UNESCO – Sevdalinka, traditional urban folk song, Federalno ministarstvo kulture i sporta, Wikipedia – Sevdalinka (bs), Wikipedia – Sevdalinka (en), Sevdalinka.info – Kraj tanahna šadrvana

Još iz rubrike Zanimljivosti