Bosanska jela za hladne dane: 10 tradicionalnih jela i njihova priča

Od bosanskog lonca i begove čorbe do klepa, kljukuše i pure: deset jela koja se u bosanskim kućama kuhaju kada zahladi, i priča koja stoji iza svakog od njih.
Kada se magla spusti u kotline, a prvi snijeg zabijeli planine, u bosanskim kućama počinje sezona jela koja se kuhaju polako, dugo i za cijelu porodicu. Neka od njih su se kuhala na ognjištu u zemljanim posudama, druga su stoljećima bila ponos sarajevskih aščinica, a treća su nastala iz potrebe da se od malo namirnica napravi nešto toplo i zasitno.
Ovo nije knjiga recepata, nego podsjetnik na jela koja zimi griju i stomak i dušu, uz kratku priču o svakom od njih. Recepti se razlikuju od kuće do kuće i od kraja do kraja, pa je svaka nana uvjerena da baš njen način pravi pravo jelo, i svaka je u pravu.
Pročitajte iKako pravilno koristiti so i temperaturu za uspješno kiseljenje kupusa
1. Bosanski lonac
Bosanski lonac se često naziva nacionalnim jelom Bosne i Hercegovine. Stoljećima je bio na trpezi i bogatih i siromašnih: imućniji su stavljali više mesa, a siromašniji ono što je bašča dala. U duboku posudu slažu se naizmjenično slojevi krupno sječenog mesa (najčešće junetine ili janjetine) i povrća: kupusa, krompira, mrkve, paradajza, bijelog luka i peršuna, uz cijeli biber. Doda se tek malo vode, a lonac se dugo krčka na tihoj vatri.
Nekada se kuhao u zemljanim (keramičkim) loncima na ognjištu ili u udubljenju u zemlji, prekriven žarom. Danas se uglavnom sprema na šporetu ili u rerni, ali pravilo je ostalo isto: ne žuriti i ne miješati previše.
2. Begova čorba
Begova čorba je svečarska čorba koja potiče iz osmanskog perioda, a ime je dobila po begovima, imućnim i uglednim ljudima. Kuha se od piletine (može i od teletine ili janjetine), mrkve, celera i peršunovog korijena, uz rižu i bamiju, a na kraju se zgusne kiselim vrhnjem i žumanjcima i zakiseli limunovim sokom.
Bamija je posebnost ovog jela: sitne osušene mahune koje su se nizale na konac i čuvale za posebne prilike. Begova čorba se tradicionalno služi gostima, na svadbama, za Bajram i na iftarima tokom ramazana. Važno pravilo: kada se čorba jednom zgusne žumanjcima i vrhnjem, više se ne smije kuhati jer se može zgrušati i zagorjeti.
3. Grah sa suhim mesom
Teško je zamisliti bosansku zimu bez lonca graha. Grah se večer prije potopi u vodu, a zatim dugo kuha s lukom, mrkvom, alevom paprikom i komadom suhog mesa ili suhih rebara, koji jelu daju dimljeni ukus. Gust, zasitan i jeftin, grah je bio spas mnogih porodica u teškim vremenima, a i danas je redovno sedmično jelo u mnogim kućama i menzama.
Mnogi tvrde da je grah bolji sutradan, kada se odstoji i zgusne, pa se namjerno kuha u većoj količini.
4. Sarma od kiselog kupusa
Kada se u jesen u buradima ukiseli kupus, počinje i sezona sarme. Listovi kiselog kupusa pune se mljevenim mesom i rižom, uz luk i začine, a zatim se slažu u lonac i dugo kuhaju, često uz komade suhog mesa. Ljeti i u proljeće isto se radi s vinovim listom, pa nastaje japrak, a u nekim krajevima i s listovima zelja ili raštike.
Sarma je jedno od jela koje je osmanska kuhinja raširila od Bliskog istoka do srednje Evrope, a u Bosni je dobila svoj prepoznatljiv ukus upravo zahvaljujući domaćem kiselom kupusu.
5. Sogan-dolma
Sogan-dolma je jedno od najprepoznatljivijih sarajevskih jela. Glavice luka (riječ sogan dolazi iz turskog i znači luk) skuhaju se kratko, izvade im se slojevi, pa se svaki sloj puni mesom i rižom i vraća u oblik malog luka. Kuhaju se u laganom sosu, a na kraju se prelijevaju kiselim vrhnjem ili kiselim mlijekom.
Jelo traži strpljenje, pa se nekada pravilo za posebne prilike i porodična okupljanja. Luk tokom kuhanja postaje sladak i mekan, pa sogan-dolmu vole i oni koji inače ne jedu luk.
6. Sarajevski sahan
Sarajevski sahan je zapravo mala gozba u jednoj posudi. Prema starim kuharicama, idealan sahan sastoji se od jednog šiš-ćevapa (komadići junetine i mrkve naizmjenično nabodeni na drveni štapić), japrak-sarme, punjenih paprika i paradajza, sogan-dolme i nekoliko ćufti. Sosovi svih tih jela miješaju se i prelijevaju preko cijelog sahana prije posluživanja.
Ime je dobio po sahanu, dubokoj metalnoj posudi s poklopcem koji čuva toplinu, a koju baščaršijske kazandžije izrađuju stoljećima. Sahan je i danas ponos sarajevskih aščinica, ali i lijep razlog da se zimi skupi cijela porodica.
7. Klepe
Klepe su mali džepići od tijesta punjeni začinjenim mljevenim mesom i lukom. Nakon kuhanja prelijevaju se umakom od jogurta ili kiselog mlijeka s bijelim lukom, a na vrh ide malo prženog maslaca ili ulja s alevom paprikom. Srodne su turskom jelu manti, a u Bosni su dugo bile jelo za nedjelju i za goste, jer se tijesto razvija i puni ručno.
Pravljenje klepa je tradicionalno bilo porodični posao: jedni razvijaju tijesto, drugi sijeku kvadratiće, treći pune i zatvaraju.
8. Tarhana čorba
Tarhana (u nekim krajevima tarana) je stara namirnica poznata od Srednje Azije do Balkana. Od brašna ili krupice i kiselog mlijeka, jogurta ili mlijeka umijesi se tijesto koje se osuši i izmrvi na sitne mrvice. Tako pripremljena, tarhana može stajati mjesecima jer je kisela i suha, a nekada je bila prava zimska zaliha.
Od nje se kuha gusta, blago kisela čorba, često s malo mesa, povrća ili samo zaprške. Mnogi je pamte kao jelo koje se kuhalo bolesnima i djeci, jer je lagana, topla i zasitna.
9. Kljukuša
Kljukuša je tradicionalno jelo Bosanske krajine. Sirovi krompir se nariba i pomiješa s brašnom i vodom, a zatim peče u tepsiji dok ne dobije zlatnu koricu. Nakon pečenja često se prelije kiselim mlijekom ili jogurtom, a negdje i bijelim lukom.
Jelo je nastalo od onoga što je u svakoj seoskoj kući zimi bilo pri ruci: krompira, brašna i mlijeka. Danas je kljukuša nezaobilazna na manifestacijama i u restoranima u Krajini, posebno oko Bihaća, Cazina i Bosanske Krupe.
10. Pura
Pura je jelo od kukuruznog brašna koje se kuha u posoljenoj vodi i dugo miješa drvenom kašikom dok ne postane glatka i gusta. U mnogim krajevima kuha se zajedno s krompirom, pa se sve gnječi u jednoličnu masu. Služi se toplo, uz kajmak, sir, kiselo mlijeko ili mast s čvarcima, a u mnogim kućama bila je svakodnevni zimski doručak.
Pura je hrana planinskih sela i pastira: jeftina, kalorična i dovoljno zasitna za dug dan na hladnoći.
Za kraj: tufahija uz kahvu
Nakon ovakvih jela, za desert se zimi rado pravi tufahija: cijela oguljena jabuka kuhana u šećernom sirupu, punjena orasima i ukrašena šlagom. Uz fildžan bosanske kahve, to je najljepši kraj zimskog ručka.
Savjeti za zimska jela
- Ne žurite. Bosanski lonac, grah i sarma najbolji su kada se kuhaju polako, na tihoj vatri.
- Kuhajte više. Mnoga od ovih jela su ukusnija sutradan, a dobro se čuvaju u frižideru dan ili dva.
- Pitajte starije. Recepti nana i majki rijetko su zapisani. Zapišite ih dok ih još imate od koga čuti.
- Prilagodite. Većina ovih jela može se pripremiti s manje masnoće ili s više povrća, bez gubitka pravog ukusa.
Koje jelo se zimi najčešće kuha u vašoj kući? Podijelite ovu listu s porodicom i prijateljima, posebno s onima u dijaspori kojima zimi najviše nedostaje miris domaće kuhinje.
Bosanski.info
Reference: Wikipedia: Bosnian pot, Wikipedia: Bey's soup, Wikipedia: Bosnia and Herzegovina cuisine, Wikipedia: Tarhana, Sarajevo Navigator: Sarajevo Sahan







