Karl Bushby nakon 28 godina završio pješačenje od 50.000 kilometara do kuće

Britanski avanturista Karl Bushby završio je put dug 50.000 kilometara, koji ga je vodio od Južne Amerike do Hulla u Velikoj Britaniji. Nakon 28 godina, Bushby se u porodičnom domu u Sutton Parku susreo sa svojom majkom Angelom Bushby.

Putovanje je započeo u novembru 1998. godine kao 29-godišnjak, bivši padobranac, krećući iz Punta Arenasa u Čileu s ciljem da se neprekidnom rutom vrati kući. Postavio je dva pravila: da ne smije koristiti prevoz kako bi napredovao i da se ne može vratiti u Veliku Britaniju prije završetka cijelog putovanja.

Pročitajte iNa planini Jahorini u Bosni i Hercegovini susreću se jesen i zima

Pred dolazak u Hull, Bushby je dočekan od strane velikog broja građana u centru grada. Gradonačelnica Maria Coward primila ga je, nakon čega je on izrazio svoje iznenađenje: „Siguran sam da nikada nikoga nisu dočekali ovako. Ovo je ludnica. Hvala vam od srca.“

Putovanje kroz četiri kontinenta i izazovni trenuci

Bushbyjev poduhvat obuhvatio je četiri kontinenta i niz izazova, među kojima su bili prelazak kroz gustu džunglu Darijenskog prolaza, hodanje preko zaleđenog Beringovog moreuza i, kao jedna od završnih etapa, preplivavanje La Manchea.

Prije posljednjih kilometara do kuće svoje majke, Bushby je bio dočekan od porodice u istočnom Yorkshireu, gdje su ga dočekali njegov 36-godišnji sin Adam, 12-godišnja unuka koju nikada ranije nije upoznao, otac i braća. „Bilo je nevjerovatno“, rekao je Bushby o tom susretu.

Na konferenciji za medije nakon susreta s majkom, Karl je potvrdio: „Povlačim se.“ Angela Bushby, koja ga deset godina nije vidjela, upitala je: „Gdje si bio?“ Majka je dodala: „Lijepo je što je kod kuće. Osjećam olakšanje.“

Izazovi i planovi nakon dugog putovanja

Bushby je priznao da mu je glava „jedna velika mutna zbrka“ dok pokušava shvatiti da je konačno kod kuće. Na pitanje o budućim planovima rekao je: „Imam priču koju želim ispričati.“ Trenutno radi na dokumentarnom filmu sa poznatim njemačkim rediteljem Wernerom Herzogom, te priprema drugu knjigu o svojim putovanjima.

Tokom susreta sa građanima grada, Bushby je kazao da je „najveći tim – Zemlja – vratio me ovamo“. Također je izrazio očekivanje da će mu naredni dani i sedmice biti teški zbog prilagođavanja na uobičajeni život. „Sve što jesam i sve što znam o sebi nestat će. To će biti problem. Doći će do krize identiteta, jer Karl je avanturista već pola svog života. Mislim da postoji ona izreka: jedino je gore biti čovjek koji ne može ostvariti svoje snove nego čovjek koji ih je ostvario. Jer šta onda?“, rekao je Bushby.

Karl Bushby ističe da je oduvijek imao snažnu želju za putovanjima, a priliku za ovaj poduhvat dobio je nakon kraha braka, kada se njegova supruga sa sinom vratila u Sjevernu Irsku. Iako je putovanje trajalo gotovo tri decenije, Bushby je samo oko 15 godina proveo hodajući. Na njegovo putovanje uticale su poteškoće sa dobijanjem viza, globalna ekonomska kriza 2007. godine i pandemija koronavirusa.

U pauzama između etapa često se vraćao u Meksiko, gdje su troškovi života niži. Prema pravilima koja je sam postavio, nije mogao da se vrati u Veliku Britaniju, već se s porodicom sreo u drugim zemljama. Na početku putovanja bio je putnik sa minimalnim sredstvima, često zavisivši od pomoći drugih i ponekad jedući hranu odbačenu kraj puta. Kasnije je osigurao sponzore i ugovor za knjigu, a u planu je i dokumentarni film o njegovom putovanju.