Naučnici otkrili zajednički obrazac u crtežima iskustava bliske smrti

Naučnici sa Univerziteta u Haifi u Izraelu sproveli su istraživanje usmjereno na razumijevanje vizuelnih doživljaja osoba koje su doživjele iskustvo bliske smrti. Vođeni istraživačica France Lerner i njen tim zamolili su 50 ispitanika da u okviru online sesija nacrtaju prostore kojih se sjećaju iz tih iskustava, koristeći unaprijed pripremljene geometrijske oblike. Cilj je bio da se na osnovu crteža ustanovi postoji li neki zajednički obrazac u načinu na koji ljudi vizualizuju svoje doživljaje na ivici života i smrti.

Različiti prostori i njihova povezanost s bojama

Analizom prikupljenih crteža naučnici su identificirali četiri glavne kategorije prostornih prikaza iz iskustava bliske smrti. Prva grupa obuhvata stožaste oblike, među kojima je i poznati tunel, često opisivan u literaturi. Druga kategorija su široki zakrivljeni prostori nalik lukovima. Treća grupa uključuje ravnije i blago zakrivljene površine, dok četvrta obuhvata prostore koji u potpunosti okružuju posmatrača, poput unutrašnjosti sfere.

Pročitajte iTitov ajvar se tradicionalno prenosi s koljena na koljeno zbog tajne pripreme

Zanimljiva je bila i veza između oblika i boja koje su ispitanici upotrebljavali za opis tih prostora. Od ukupno 28 prikazanih stožastih prostora, čak 22 su bili predstavljeni bezbojno, najčešće crno-bijelim ili sivim tonovima, često i kao ispunjeni svjetlošću bez jasno izražene nijanse. Suprotno tome, od 31 širokog zakrivljenog prostora njih 27 obojeni su raznovrsnim nijansama. Ostale dvije kategorije prikaza sadržavale su mješavinu obojenih i bezbojnih elemenata.

Moguća objašnjenja i naučna ograničenja

Naučnici pretpostavljaju da bi ovi zaključci mogli pomoći u boljem razumijevanju načina na koji mozak procesuira vizuelne informacije u izuzetnim fiziološkim stanjima. Jedan od mogućih mehanizama je tzv. tunelski vid, koji se javlja usljed smanjenog dotoka kisika u mrežnicu ili mozak, što može suziti vidno polje i dovesti do smanjene osjetljivosti na boje, naročito u uslovima slabog osvjetljenja. Ovaj fenomen mogao bi objasniti zašto su tunelski prostori u iskustvima često opisani crno-bijelim tonovima.

Prostraniji i obojeni prostori sa širokim zakrivljenjima mogu biti povezani sa Ganzfeldovim efektom, perceptivnim fenomenom izazvanim izlaganjem jednoličnom i nepromjenjivom vidnom polju, zbog čega dolazi do neobičnih vizuelnih doživljaja, uključujući halucinacije. Ipak, istraživači jasno naglašavaju da ove sličnosti ne dokazuju uzroke iskustava bliske smrti niti detaljno objašnjavaju šta se tačno dešava u mozgu u tim trenucima.

Studija ima nekoliko značajnih ograničenja. Uključen je relativno mali broj ispitanika, a svi su se sami prijavili za učešće. Također, neka od sjećanja su imala i nekoliko godina starosti. Korištenje unaprijed definisanih geometrijskih oblika moglo je uticati na način na koji su učesnici rekonstruisali svoje doživljaje. Pored toga, nije postojao kontrolni uzorak koji bi kroz isti metod opisao druga neobična perceptivna iskustva, čime nije moguće sa sigurnošću tvrditi da su uočeni obrasci isključivo karakteristični za iskustva bliske smrti.

Istraživanje objavljeno u časopisu Frontiers in Psychology ne donosi konačne odgovore o sadržaju i prirodi iskustava na granici života i smrti, ali ukazuje na to da detaljnija analiza vizuelnih sjećanja može otvoriti nove pravce za proučavanje jednog od najsloženijih fenomena ljudske svijesti.