Roditelji igraju ključnu ulogu u oblikovanju manira svoje djece, a često se suočavaju s izazovima u podučavanju osnovnih normi ponašanja. Djeca se ne rađaju sa znanjem kada treba reći „molim“ i „hvala“, kako se pravilno ponašati za stolom ili zašto je važno ne prekidati druge. Ove vrijednosti se uče kroz primjere, razgovor i dosljedno ponavljanje pravila.
Jedna od najčešćih grešaka roditelja je pružanje loših primjera. Djeca vrlo lako usvajaju ponašanje koje vide oko sebe, pa tako, ukoliko odrasli koriste telefone za stolom ili često prekidaju jedni druge, teško je očekivati da će se njihova djeca ponašati drugačije. Pored toga, skeptično je da roditelji isključivo naređuju bez objašnjenja; umjesto da svojoj djeci govore „nemoj tako“, korisnije je pojasniti zašto je određeno ponašanje važno i kako utječe na druge.
Dosljednost također igra presudnu ulogu u obrazovanju djece o manirima. Ako se jedno ponašanje ispravlja danas, a sutra ignoriše, djeca mogu postati zbunjena u vezi s očekivanjima. Uz to, važno je pohvaliti djecu kada pokažu pozitivno ponašanje, poput strpljenja ili zahvalnosti, kada izgovore „hvala“.
Konflikti u pravilima unutar porodice dodatno otežavaju proces učenja. Kada različiti članovi porodice imaju oprečne stavove prema nepristojnom ponašanju, djeca teško mogu razumjeti što je prihvatljivo. Često se javlja i situacija u kojoj roditelji primjećuju loše ponašanje tuđe djece, dok isto tako ne vide slične mane u vlastitoj.
Na kraju, umjesto da traže krivca, korisnije je da roditelji preispitaju kakva su ponašanja njihova djeca svakodnevno izložena kod kuće.
Bosanski.info
