U selu Lema, smještenom u planinskoj regiji Toraja na indonežanskom otoku Sulawesi, posjetioci svjedoče neobičnim običajima vezanim za preminule. Narod Toraja smrt doživljava kao proces koji se završava pogrebnim obredima, zbog čega se s preminulima brinu sve dok ne organiziraju svečani ispraćaj. Drveni likovi poznati kao tau-tau predstavljaju pokojnika te služe kao duhovni čuvari grobnica.
Ove figure su postavljene iznad grobnica koje su uklesane u stijene, a njihova izrada, posebno detaljna kod imućnijih porodica, odražava društveni status pokojnika. U Toraji, tijela preminulih često ostaju u kućama mjesecima ili čak godinama dok se pripremaju za posljednji ispraćaj. Članovi porodice koriste formalin radi očuvanja tijela, koje se s vremenom mumificira.
Obredi ispraćaja, poznati kao Rambu Solo’, često okupljaju brojne goste i rodbinu te uključuju gozbe i tradicionalne plesove. Tokom ceremonije ritualno se žrtvuju bivoli, koji predstavljaju sredstva za prijelaz pokojnika u zagrobni svijet. Broj žrtvovanih životinja zavisi od društvenog položaja pokojnika, a meso se dijeli među prisutnima. Ovaj svečani događaj predstavlja ne samo emotivni ispraćaj nego i značajnu organizacijsku i finansijsku obavezu za porodicu.
Bosanski.info
