Izbjegao iz Tuzle 1992., danas u Minhenu vodi restoran sa 47 zaposlenih i vlastiti brend

Asmir Husejdić, Tuzlak rođen u Teočaku, koji je 1992. godine sa suprugom i malim djetetom izbjegao u Njemačku, danas u Minhenu vodi restoran Moosacher Paradies sa 47 zaposlenih i razvija vlastiti brend mesnih proizvoda WOW Grill. Njegovu priču objavio je portal Crna hronika.

U Minhen je, kako kaže, došao s namjerom da ostane nekoliko mjeseci, dok se prilike u BiH ne smire. Od tada je prošlo 35 godina. Prvi poslovi nisu imali veze s ugostiteljstvom: radio je u firmi za odvoz smeća, danas poznatoj kao Remondis, a uz to je čistio banke. Prihvatao je svaki posao kako bi, uz ušteđevinu donesenu iz Bosne, skupio kapital za vlastiti biznis.

Pročitajte iAmbasada BiH u Stockholmu otvorila konzularnu liniju za navijače pred utakmicu sa Švedskom

Iskustvo u poslovanju nije mu bilo strano. Po struci je trgovac, a već sa 20 godina imao je dvije trgovine i snabdijevao ugostiteljske objekte u Bijeljini i Teočaku. Prvi restoran u Minhenu otvorio je 1995. godine, a nakon nekoliko manjih objekata 2013. pokrenuo je Moosacher Paradies.

Od jednog restorana do proizvodnje i franšize

Restoran je poznat po balkanskoj kuhinji i roštilju na drveni ugalj, a u ponudi su ćevapi, pljeskavice, janjetina s ražnja i teletina ispod sača. Unutrašnji prostor prima oko 200 gostiju, uz veliku baštu tokom toplijih mjeseci. Od 47 zaposlenih, deset radnika s njim je od samog početka. Među gostima je, prema Husejdićevim riječima, bilo i bavarskog premijera Markusa Södera, Edina Džeke i Marina Čilića.

Moosacher Paradies je od 2017. godine gotovo svake godine nagrađivan kao jedan od najboljih balkanskih ugostiteljskih objekata u Bavarskoj, a 2024. uvršten je među 300 najboljih restorana u Njemačkoj.

Sljedeći korak bio je proizvodni brend WOW Grill, koji obuhvata ćevape, pljeskavice, sudžukice, burgere i ćufte. Proizvodi su ušli u njemački trgovački lanac Edeka, dogovorena je saradnja s Konzumom u Hrvatskoj, a planirana su i partnerstva s lancima u Austriji. Husejdić najavljuje i franšizni model kojim bi se koncept restorana proširio na veće njemačke gradove, uz podršku partnerima od brenda i nabavke do obuke zaposlenih. Projekat, kako kaže, još nije službeno pokrenut.

Šta ova priča govori o dijaspori

Husejdićev put tipičan je za generaciju koja je Njemačku dočekala kao izbjeglička: niskoplaćeni fizički poslovi, štednja i postepena izgradnja vlastitog posla. Razlika je u tome što je njegov biznis prerastao lokalni restoran i danas zapošljava desetine ljudi, a bh. kuhinju plasira na police velikih evropskih trgovačkih lanaca. Takve firme su i most prema domovini – kroz nabavku, zapošljavanje naših ljudi i promociju proizvoda prepoznatljivih iz BiH.

Uspjeh ima i cijenu. Husejdić kaže da i danas radi između 400 i 550 sati mjesečno. Ipak, najvećim postignućem smatra to što je porodica na okupu. Kćerka Arnela već radi u porodičnom biznisu, dok su dva sina još posvećena školovanju.

Bosanski.info

Reference: Crna hronika