Riječi iz stare bosanske kuće koje polako nestaju: 12 izraza i šta znače

Stara bosanska kuća nije bila samo zgrada. Imala je svoj red, svoj ritam i svoj jezik. Riječi kojima su naše nane i dede imenovale dijelove kuće i predmete u njoj danas se sve rjeđe čuju, jer su nestali i sami predmeti: niko više ne slaže dušeke u musanderu niti grije kahvu na mangali. Ipak, te riječi i dalje žive u sevdalinkama, u knjigama Meše Selimovića i Ive Andrića i u pričama koje se prepričavaju za sofrom.

Većina ovih izraza su turcizmi, odnosno riječi koje su u bosanski jezik ušle preko turskog tokom osmanskog perioda, a neke potječu iz arapskog i perzijskog. Ovdje je dvanaest riječi koje opisuju kako se nekada živjelo, uz kratko objašnjenje šta znače.

Pročitajte iBosanska jela za hladne dane: 10 tradicionalnih zimskih jela i njihova priča

1. Avlija

Avlija je dvorište kuće, tradicionalno okruženo visokim zidom koji je čuvao privatnost porodice. Riječ dolazi od turskog avlu. U avliji se odvijao veliki dio svakodnevnog života: tu je bila česma ili šadrvan, kaldrma od oblutaka, loza, cvijeće u saksijama i drvarnica. Danas se riječ još koristi, ali sve češće je zamjenjuje obično „dvorište“.

2. Kapidžik

Kapidžik su mala vrata u avlijskom zidu, koja su vodila u bašču ili prema susjednoj avliji. Naziv je nastao od turskog kapı (vrata) s umanjenim nastavkom. Kapidžik između dvije komšijske avlije postao je simbol dobrog komšiluka: kroz njega se išlo jedni drugima bez izlaska na sokak, nosila se hrana, pomagalo se u nevolji.

3. Hajat

Hajat je natkriveni prostor ispred ulaza u kuću, otvoren prema avliji. Služio je kao prijelaz između vanjskog i unutrašnjeg dijela kuće. Ljeti se u hajatu sjedilo u hladu, sušilo se voće i obavljali sitni kućni poslovi.

4. Mutvak

Mutvak je kuhinja. Riječ potječe od arapskog matbah, a u bosanski je stigla preko turskog mutfak. U većim kućama mutvak je često bio izdvojen u posebnu zgradu u avliji, kako se dim i miris kuhanja ne bi širili po sobama. U ruralnim krajevima se uz mutvak spominje i ognjište, oko kojeg se okupljala cijela porodica.

5. Divanhana

Divanhana je prostor na spratu kuće, obično otvoren ili poluotvoren, s pogledom na avliju ili grad. Tu se sjedilo, razgovaralo, primali su se gosti i pila kahva. Riječ je nastala od divan (skup, razgovor) i hana (kuća, prostorija), a od iste riječi dolazi i glagol divaniti. Mnogi danas riječ znaju iz naziva kafana i sevdah-grupa, a manje iz stvarnih kuća.

Uz divanhanu se spominje i ćošak: soba koja se izbočuje iz fasade kuće, s prozorima na tri strane, kako bi se iz nje vidjelo što više ulice i okoline.

6. Sećija i minder

Sećija je niska drvena klupa, odnosno podest uz zid sobe, na kojem se sjedilo. Na nju su se stavljali minderi, dugi dušeci punjeni vunom, i jastuci za naslon. Prema rječniku turcizama Abdulaha Škaljića, naziv sećija se ponekad koristio i za sam dušek na klupi. U staroj kući nije bilo stolica i fotelja: sjedilo se na sećiji, a soba je ostajala prazna i prozračna.

7. Musandera

Musandera je ugrađeni drveni zidni ormar, često bogato izrezbaren. U njoj su se preko dana držali dušeci, jorgani i jastuci, a uvečer su se vadili i prostirali po podu. Tako je ista soba danju bila dnevni boravak, a noću spavaća soba. Ovo je jedan od najpametnijih detalja bosanske kuće, jer je mali prostor mogao služiti za više namjena.

U sklopu musandere se često nalazio i hamamdžik, mali skriveni prostor za kupanje, u koji se donosila zagrijana voda.

8. Mušebak

Mušebak je drvena rešetka na prozoru. Kroz nju se moglo gledati napolje, a da se ukućani, naročito žene, ne vide sa ulice. Rešetka je propuštala zrak i svjetlost, a čuvala privatnost, što je bila jedna od osnovnih vrijednosti stare čaršijske kuće.

9. Sinija

Sinija je nizak okrugli sto za kojim se jelo sjedeći na podu ili na minderima. Riječ se vezuje za turski sini, veliku okruglu tepsiju. Uz siniju ide i riječ sofra, koja označava sto postavljen za jelo, ali i samo okupljanje za obrokom. Izreka „sjesti za sofru“ i danas se koristi, dok je sinija skoro potpuno nestala iz govora.

10. Mangala

Mangala je metalna posuda u koju se stavljao žar. Služila je za grijanje prostorije i za podgrijavanje kahve, pa se često nalazila u sobi u kojoj su se primali gosti. Naziv dolazi od turskog mangal. Pojavom peći i centralnog grijanja mangala je postala muzejski predmet.

11. Sehara

Sehara je drveni sanduk, često ukrašen rezbarijom, oslikan ili okovan, u kojem je djevojka čuvala svoju spremu: ručno vezene peškire, čevre, posteljinu i odjeću. Sehara se nosila u novi dom nakon udaje i bila je dio porodičnog nasljeđa. U mnogim kućama stare sehare i danas stoje kao uspomena, iako ih mlađi sve rjeđe zovu pravim imenom.

12. Đugum i ibrik

Đugum je bakarna posuda za vodu, s uskim grlom, ručkom i poklopcem. U njemu se donosila i čuvala voda sa česme. Ibrik je posuda s dugim kljunom iz koje se polijevala voda za pranje ruku i abdest. Riječ ibrik potječe iz arapskog, a u arapski je stigla iz perzijskog. Oba predmeta danas se uglavnom vide u kazandžijskim radnjama na Baščaršiji kao suveniri.

Gdje danas vidjeti staru bosansku kuću

Ako želite djeci pokazati sve ove riječi uživo, najbolje mjesto je Svrzina kuća u Sarajevu, osmanska stambena kuća iz 18. stoljeća. Porodica Svrzo je u njoj živjela do 1952. godine, a od 1965. kuća je otvorena kao muzej u sastavu Muzeja Sarajeva. U njoj se mogu vidjeti selamluk i haremluk, divanhana, musandere, sećije i avlija. U Sarajevu je i Despića kuća, a slične kuće sačuvane su u Mostaru, Počitelju, Travniku i Jajcu. Radno vrijeme i cijenu ulaznice provjerite na stranici Muzeja Sarajeva.

Zašto je važno čuvati ove riječi

Riječi su najduže pamćenje jednog naroda. Kada nestane riječ, često zaboravimo i način života koji je ona opisivala: komšiluk preko kapidžika, gostoprimstvo na sećiji, brigu o prostoru u musanderi. Za porodice u dijaspori ove riječi su i most prema djedovini. Ispričajte djeci šta je sehara ili mutvak, pokažite im staru fotografiju ili posjetite muzej, i riječ će živjeti još jednu generaciju.

Bosanski.info

Reference: Archnet – Svrzina kuća, Muzej Sarajeva, Global Voices – Svrzina kuća, Wikipedia – List of Serbo-Croatian words of Turkish origin, Filozofski fakultet UNSA – turcizmi u romanu Derviš i smrt