Vijeće Evropske unije je usvojilo nova pravila koja jačaju mehanizme za povratak državljana zemalja izvan EU-a koji nemaju pravo na boravak unutar Unije. Ova pravila dopunjuju Pakt EU-a o migracijama i azilu, omogućavajući državama članicama da postave centre za povratak u zemljama koje nisu članice EU.
Pravila definiraju procedure za povratak i uvode dodatne mjere za one koji se smatraju sigurnosnim rizikom. Državljani koji su obuhvaćeni odlukom o povratku bit će dužni napustiti zemlju članicu i surađivati s nacionalnim vlastima. Oni koji ne budu poštovali odluke suočit će se sa sankcijama, uključujući smanjenje naknada, gubitak poticaja za dobrovoljni povratak, novčane kazne ili, u slučajevima predviđenim nacionalnim zakonodavstvom, krivične posljedice.
Ovo zakonodavstvo takođe uvodi Evropski nalog za povratak, koji će uključivati ključne informacije iz nacionalnih odluka o povratku, olakšavajući njihovo priznanje u drugim državama članicama. Na početku će međusobno priznavanje odluka o povratku biti dobrovoljno, dok će se sistem preispitati tri godine nakon početka primjene pravila, a Evropska komisija može predložiti obavezno priznavanje.
Države članice imaju mogućnost uvesti neograničene zabrane ulaska kada su opravdane i proporcionalne sigurnosnom riziku. Osobe koje predstavljaju sigurnosnu prijetnju mogu biti zadržane duže od 24 mjeseca, uz uslove utvrđene uredbom. Zakonodavstvo također dozvoljava prebacivanje osoba na koje se odnose odluke o povratku u centre za povratak smještene van EU, uz potpisivanje sporazuma s relevantnom trećom zemljom.
EU insistira da se takvi sporazumi mogu sklopiti isključivo sa zemljama koje ispunjavaju međunarodne standarde ljudskih prava, uključujući zabranu vraćanja osoba u zemlje gdje bi im prijetila opasnost ili progon. Maloljetnici bez pratnje bit će isključeni iz ovih aranžmana.
Bosanski.info
