Pamučna industrija “Đuro Salaj”, nekadašnji simbol industrijskog razvoja u Hercegovini, danas je samo blijeda sjena svog nekadašnjeg sjaja, nakon što je njena sudbina obilježena neuspješnom privatizacijom i gašenjem proizvodnje. Ova industrijska fabrika, smještena u mostarskim Vrapčićima, započela je svoj put 1950. godine, kada je započela njena izgradnja uz sudjelovanje hiljada radnika. Otvorena je 15. februara 1953. godine, a prvi pogon je svečano otvorio Džemal Bijedić.
Tokom decenija, “Đuro Salaj” je postao jedna od najvećih tekstilnih fabrika u regiji i najveća predionica pamuka na Balkanu, zapošljavajući do 6.000 radnika. Njegov značaj nadilazio je proizvodnju, jer je pružao ekonomske mogućnosti brojnim porodicama i doprinio razvoju novih stambenih naselja. Kompleks je posjedovao pogone u Blagaju i odmarališta na obali Jadranskog mora, pružajući radnicima dodatne beneficije.
Ipak, rat devedesetih godina i poslijeratne ekonomske promjene donijeli su prevrat u poslovanju. Privatizacija 2001. godine, kada je švicarska kompanija Lemano preuzela dijelove fabrike pod novim imenom “Nerfil”, nije dovela do oporavka, već do prodaje pokretne imovine i gašenja proizvodnje. Mnogi radnici ostali su bez posla, suočeni sa neisplaćenim potraživanjima i dugogodišnjim pravnim sporovima koji su im otežali ostvarivanje prava.
Danas su objekti nekadašnje Pamučne industrije većinom napušteni i devastirani, a na mjestu koje je nekada bilo centar industrijske aktivnosti ostali su samo tragovi prošlosti. Propast “Đure Salaja” nije samo priča o gašenju fabrike; to je i priča o hiljadama radnih mjesta koja su nestala i porodicama koje su izgubile svoje izvore prihoda. Ova priča o nekadašnjem gigantu služi kao upozorenje o sudbini mnogih preduzeća iz bivše Jugoslavije koja nisu uspjela preživjeti turbulentne ekonomske i političke promjene.
Bosanski.info
