Prema istraživanju Mirjane i Branke Manojlović, objavljenom u časopisu “Istorija 20. veka”, Jugoslavija je do 1991. godine ostvarila značajan napredak u pismenosti, s prosjekom od 94,7 posto. U doba posljednjeg popisa, Slovenija je dostigla čak 99,6 posto pismenih, dok su Hrvatska i Makedonija imale 97, odnosno 94,6 posto. BiH, iako je bila na dnu ljestvice, zabilježila je najveći skok, smanjujući razliku u pismenosti sa ostalim republikama s 69,3 na 9,5 poena.
Razlike u pismenosti postoje već od ranijih vremena, pri čemu su dijelovi Slovenije, Hrvatske, Vojvodine i Crnogorskog primorja imali bolji obrazovni sistem zahvaljujući Habsburškoj monarhiji. Obavezno osmogodišnje školovanje uvedeno je 1869. godine, rezultirajući većim udjelom pismenosti među djecom. U suprotnosti tome, dijelovi koji su bili pod Osmanskim carstvom suočavali su se sa slabijom školskom infrastrukturom, čime je opismenjavanje uglavnom ostajalo u okviru vjerskih institucija.
Autorice naglašavaju da su se velike razlike u obrazovanju održale i kroz 20. vijek, posebno zbog ratova i tradicionalnih obrazovnih barijera. U BiH, na primjer, 1941. godine čak 72,9 posto stanovništva je bilo nepismeno, a razlike među zajednicama i spolovima su bile znatne. Rad nakon Drugog svjetskog rata doveo je do masovnog opismenjavanja, koje je imalo za cilj potpuno ukidanje nepismenosti.
Iako su tokom godina zabilježene napretke, problem nepismenosti nije bio riješen lako, a rezultati školskog sistema oscilirali su zbog raznih socioekonomskih čimbenika. U 1991. godini, pismenost među muškarcima u BiH iznosila je 96,6 posto, dok je među ženama bila na nivou od 83,6 posto.
Izvor: Mirjana i Branka Manojlović, Regionalna pismenost u Jugoslaviji (Istorija 20. veka, 2/2023), prema popisima Saveznog zavoda za statistiku 1921–1991.Korisno?
Bosanski.info
