U različitim kulturama, napojnica ima različita značenja i pravila, a kako se od turista očekuje da se prilagode lokalnim običajima, važno je upoznati se s tim praksama prije putovanja. U Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, napojnica je ključna u ugostiteljstvu, a očekuje se da gosti ostave između 18 i 22 posto iznosa računa u restoranima. Taksisti obično primaju napojnicu od 15 do 20 posto, dok se hotelskim nosačima prtljaga ostavlja jedan do dva dolara po torbi.
S druge strane, u evropskim zemljama stvari su drugačije. U Francuskoj i Italiji, naknada za uslugu već je često uključena u računu, dok gosti u Njemačkoj i Austriji zaokružuju račun ili ostavljaju nešto novca konobaru. U skandinavskim zemljama, dodatni novac nije očekivan i zaokruživanje računa može biti samo znak zahvalnosti.
U Aziji, poput Japana, ostavljanje napojnice može biti shvaćeno kao neprikladno, jer kvalitetna usluga se smatra dijelom profesionalnog odnosa. Slične običaje imaju i Južna Koreja i Kina, iako luksuzni hoteli u Kini ponekad prihvataju napojnice. U turističkim područjima Tajlanda, Indonezije i Vijetnama, napojnica, iako nije obavezna, može biti dobrodošla.
U Australiji i Novom Zelandu, napojnice se ne smatraju obaveznim, a visoke minimalne plaće čine dodatni iznos rijetko potrebnim. Međutim, gosti mogu zaokružiti račun ili ostaviti nešto novca za dobru uslugu. U suprotnosti s tim, na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi, bakšiš je duboko ukorijenjen, a putnicima se preporučuje da imaju sitne novčanice za osoblje.
U Južnoj Americi, napojnica od oko deset posto postala je uobičajena praksa, ali putnici bi trebali provjeriti da li je naknada za uslugu uključena u račun.
Različita pravila i običaji o napojnicama pokazuju kako je važna kulturna svijest prilikom putovanja, a upoznavanje s lokalnim praksama može spriječiti neugodnosti i osigurati poštovanje prema domaćinima.
Bosanski.info
