Republika Srpska se, decenijama, u Bosni i Hercegovini percipira kao nužnost, dok se povratnici, izolirani od Sarajeva, sve više okreću entitetu koji smatraju svojom jedinom državom. Ove promjene na političkoj sceni postaju evidentne kroz posljednje izborne rezultate.
Preliminarni rezultati Centralne izborne komisije BiH pokazuju da Savo Minić, kandidat SNSD-a, vodi u utrci za predsjednika Republike Srpske s 202.245 glasova, naspram 160.936 glasova Branka Blanuše. Zanimljivo je da je Minić osigurao značajan broj glasova u sredinama s većinskim bošnjačkim stanovništvom. Na biračkim mjestima u Potočarima jedva četiri godine nakon što je Milorad Dodik osvojio samo 47 glasova, Minić je osvojio 195 glasova, dok je njegov protivkandidat Ćamil Duraković doživio pad s 148 na 95 glasova.
Republika Srpska nije nikada prihvatila Bosnu i Hercegovinu kao svoju državu, već kao okvir bez kojeg ne može postojati. Ova percepcija dodatno se osnažuje kroz decenijska politička djelovanja koja marginaliziraju institucije BiH. Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje, RS pravno i ekonomski zavisi od BiH, s obzirom na to da značajan dio prihoda dolazi iz državnih institucija.
Povratnici, koji su svjesni blizine entitetskih institucija, počinju preispitivati svoje osjećaje pripadnosti državi Bosni i Hercegovini, koja im uslijed ignoriranja iz Sarajeva postaje apstraktna. U mnogim povratničkim sredinama, kao što su Kozluk i Janja, stanovnici se sve više okreću entitetskim institucijama, dok Sarajevo sve manje igra značajnu ulogu u njihovim svakodnevnim životima.
Problem se dodatno pogoršava nejedinstvom probosanskih stranaka, koje sada prvi put nakon rata nemaju predstavnika iz RS-a u Predstavničkom domu PS BiH. U Srebrenici se, primjerice, odnos snaga promijenio u korist srpskih političara, što ukazuje na sužavanje bošnjačkog političkog prostora.
Kritike dolaze i unutar samih probosanskih redova, gdje su pojedini lideri ukazali na nepostojanje strategije za opstanak povratnika i na lošu kadriranje stranaka. Prošle godine, iz Sarajeva se nisu dogodile potrebne reakcije na smjene ili gubitke unutar bošnjačke zajednice, što dodatno osnažuje osjećanje zapostavljenosti.
Sve ove tendencije ukazuju na proces postupnog gubitka identiteta povratnika koji sve više gledaju prema institucijama RS-a kao izvoru vlastite sigurnosti. U svjetlu ovih promjena, povratnici se suočavaju s teškom odlukom između lojalnosti prema BiH i realnosti u kojoj žive.
Bosanski.info
