Ekonomski izazovi Bosne i Hercegovine postali su tema kritičkih analiza, s posebnim naglaskom na projekcije Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Profesorica Ekonomskog fakulteta UNSA, Amila Pilav-Velić, ističe da su procijenjeni rast od 2 posto, inflacija od 5,4 posto te fiskalni deficit od 4 posto BDP-a ozbiljan znak upozorenja. Prema njoj, problemi koji se javljaju u bh. ekonomiji su mnogo dublji od trenutnog usporavanja rasta, a proizašli su iz strukturnih slabosti akumuliranih tokom godina.
Njezin stav je da je trenutni ekonomski model neodrživ, s obzirom da se značajan dio ekonomske aktivnosti oslanja na potrošnju. Pilav-Velić naglašava kako niži troškovi poslovanja, slabljenje industrijske aktivnosti te pritisci na konkurentnost predstavljaju ozbiljna ograničenja, dok ističe da povećanja plata i javnih troškova mogu imati samo kratkoročne efekte bez odgovarajućeg rasta produktivnosti.
“Uvećanje nominalnih primanja ne znači nužno poboljšanje životnog standarda, jer inflacija smanjuje realnu kupovnu moć”, naglašava Pilav-Velić, dodajući da je od ključnog značaja razmotriti kako se vrši zaduživanje. Razlikuje se zaduživanje za finansiranje tekućih potreba i ono koje omogućava razvoj kvalitetnije infrastrukture i povećanje produktivnosti.
Osim ekonomskih tjeskoba, profesorica je ukazala i na probleme poput korupcije, nedovoljne transparentnosti javnih nabavki i administrativnih prepreka. Ove tvrdnje sugeriraju da ovakvi faktori predstavljaju direktne troškove koji smanjuju investicijsku privlačnost zemlje. “U takvim okolnostima teško je očekivati priliv kvalitetnih investicija i razvoj inovativnih kompanija”, navela je.
Prema njenim riječima, Bosna i Hercegovina raspolaže potrebnim potencijalima, ali ih je nužno pretvoriti u održiv ekonomski rast. “To zahtijeva funkcionalno institucionalno okruženje, ulaganja u znanje i istraživanje, kao i sinergiju između obrazovnog, istraživačkog i poslovnog sektora”, zaključuje Pilav-Velić. Također naglašava da Plan rasta EU treba gledati šire, jer nije samo riječ o dodatnim sredstvima, već o ubrzavanju strukturnih promjena i poboljšanju poslovnog okruženja.
Sve ovo ukazuje da bi dugoročni rast životnog standarda trebao biti zasnovan na povećanju produktivnosti, inovacijama i jačanju kvaliteta institucija, umjesto na samo povećanju potrošnje i zaduživanja.
Bosanski.info
