Povratak raseljenih u Harthumu suočen s izazovima nakon rata

Više od pet miliona raseljenih Sudanaca vratilo se svojim domovima u devet saveznih država, uključujući oko 2,5 miliona u državi Harthum, nakon što su snage Sudanske vojske (SAF) u augustu 2025. proglasile Harthum oslobođenim od boraca Rapid Support Forces (RSF). Međutim, povratak nije donio olakšanje većini porodica, koje su zatekle svoje domove uništene, opljačkane ili neupotrebljive, dok su osnovne usluge poput vode, električne energije i zdravstvene zaštite i dalje nedovoljno dostupne.

Primjer Mohameda Mahdija Makkija Faraha, 51-godišnjeg trgovca iz Jabal Awliye, južno od Harthuma, ilustrira tešku situaciju povratnika. Nakon što je 2023. godine izbjegao u El-Fasher u Sjevernom Darfuru, vratio se kući u augustu 2025. i zatekao potpuno uništenu imovinu, uključujući ukradene kućanske predmete. Zbog visokih troškova popravki i smanjenog kapitala uslijed devalvacije sudanske funte, nije u mogućnosti obnoviti svoj dom, pa njegova porodica sada spava na podu ili živi u iznajmljenim kućama.

Pročitajte iSavjetuje se Vučiću da ne čita kritikovani izvještaj EU o Srbiji

Situacija nije mnogo bolja ni za Abubakra Ishaqa Hameda Ibrahima, koji se u februaru 2026. vratio u Harthum nakon raseljenja u maju 2023. u državu River Nile. Njegova porodica također je zatekla dom uništenim i opljačkanim, bez namještaja i osnovnih potrepština. Bez stabilnih prihoda, oslanjaju se na povremene poslove i pomoć srodnika, ali se suočavaju s problemima plaćanja stanarine i pokrivanja osnovnih životnih troškova.

Prema izvještaju Međunarodne organizacije za migracije (IOM), 82 posto povratnika bili su interno raseljeni, dok je 18 posto prešlo državne granice. Polovina povratnika su djeca, što dodatno opterećuje porodice koje se bore s troškovima zdravstvene zaštite i školovanja. UNHCR upozorava da povratak ne znači nužno i povratak normalnom životu, jer su mnogi domovi neupotrebljivi, a tržište rada ograničeno.

Osim toga, Harthum se suočava s ozbiljnim problemima u javnom prijevozu, uz nestašice goriva i česte prekide električne energije koji otežavaju svakodnevni život i povećavaju troškove prijevoza. Vlasti su najavile mjere za ublažavanje krize, uključujući prioritetno snabdijevanje gorivom za javni prijevoz i angažman državnih službenika da pomažu stanovnicima u prijevozu. Ipak, ekonomski stručnjaci ističu da je neophodno centralizirano upravljanje javnim prijevozom, jer prevelika zavisnost od privatnih minibuseva povećava troškove države, posebno uvoza rezervnih dijelova i goriva.

Uprkos povratku u svoje domove, mnogi povratnici, poput Makkija Faraha, ne vide svijetlu budućnost bez dodatne pomoći. „Izgubili smo sve što smo imali prije rata. Sada nam je potrebna pomoć jer su stanovanje, zdravstvena zaštita i obrazovanje uništeni“, poručuje on.

Izvori: Al Jazeera