Asim Ferhatović Hase, jedna od najvećih legendi Fudbalskog kluba Sarajevo, posljednju utakmicu u bordo dresu odigrao je 16. oktobra 1966. godine na Kantridi protiv Rijeke. Ono što je trebalo biti još jedno gostovanje tadašnjeg lidera prvenstva pretvorilo se u posljednji nastup velikog fudbalera, koji zbog teške povrede koljena više nikada nije zaigrao u zvaničnoj utakmici za Sarajevo.
Iako se pjesma „Nedjelja kad je otiš’o Hase“ sarajevskog benda Zabranjeno pušenje često povezuje s njegovim oproštajem od fudbala, stvarni kraj njegove igračke karijere nije se dogodio u maju protiv Osijeka, kako se često vjeruje, nego jedne oktobarske nedjelje na riječkoj Kantridi.
Sarajevo slavilo 4:0, a Hase napustio teren nakon 15 minuta
Utakmica osmog kola Prve savezne lige Jugoslavije odigrana je 16. oktobra 1966. godine. Sarajevo je na Kantridu stiglo kao lider prvenstva, nakon što je u prvih sedam kola ostvarilo šest pobjeda i jedan remi. Iza njega bila je Vojvodina, s bodom manje, pa je gostovanje Rijeci predstavljalo priliku da bordo tim nastavi uspješan niz.
Sarajevo je odlično otvorilo susret. U trećoj minuti akciju je započeo Hase, koji je proigrao Mirsada Fazlagića na desnom krilu. Fazlagić je stigao loptu kod korner-linije i uputio centaršut u kazneni prostor, gdje je Vahidin Musemić visokim skokom i udarcem glavom savladao golmana Rijeke Jantoljaka za vodstvo gostiju od 1:0.
Međutim, samo 12 minuta kasnije dogodio se trenutak koji će obilježiti kraj Hasetove fudbalske karijere. Nakon oštrog starta jednog domaćeg igrača, Ferhatović je povrijedio koljeno i morao napustiti teren. Zamijenio ga je Sreten Šiljkut, ne sluteći da će upravo ta izmjena označiti kraj nastupa jednog od najvećih fudbalera u historiji Sarajeva.
Njegovi saigrači nastavili su igrati odlično i do kraja susreta postigli još tri gola. Šiljkut je pred kraj prvog poluvremena povisio na 2:0, Musemić je početkom nastavka pogodio za 3:0, a konačnih 4:0 postavio je Fahrudin Prljača u 65. minuti. Sarajevo je tako upisalo ubjedljivu gostujuću pobjedu, ali je radost zbog trijumfa bila pomiješana sa zabrinutošću zbog Hasetove povrede.
Povreda koja je prekinula blistavu karijeru
U danima nakon utakmice postojala je nada da povreda nije toliko ozbiljna i da će se Ferhatović uskoro vratiti na teren. Trener Miroslav Brozović planirao je da ga odmori u narednom susretu protiv Veleža, kako bi bio spreman za utakmicu protiv Crvene zvezde na Koševu.
Ipak, povreda koljena pokazala se težom nego što se u prvi mah činilo. Hase se nekoliko puta pokušavao vratiti treninzima, ali bolovi su mu onemogućavali da nastavi igrati na nivou na koji je navikao. Uprkos želji da ponovo obuče bordo dres, do povratka na teren nije došlo.
Uprava Sarajeva planirala je i poseban oproštaj za legendarnog napadača. Prilika je trebala biti posljednje kolo prvenstva, kada je na Koševu gostovao zenički Čelik, u utakmici koja je imala veliki značaj u borbi za titulu prvaka Jugoslavije. Međutim, povreda je bila toliko ozbiljna da Hase nije mogao zaigrati ni posljednjih nekoliko minuta, pa mu zvanični oproštaj od bordo dresa nikada nije upriličen.
Legenda koja je nadživjela fudbalski teren
Asim Ferhatović Hase rođen je 24. januara 1933. godine u Sarajevu. Za prvi tim Sarajeva debitovao je 1951. godine, a tokom karijere postao je simbol kluba s Koševa. U sezoni 1963/64. bio je najbolji strijelac Prve savezne lige Jugoslavije, postigavši 19 golova.
Prema statistici portala Bordo vremeplov, u zvaničnim utakmicama za Sarajevo odigrao je 256 susreta i postigao 100 golova. Kada se uračunaju i nezvanične utakmice, bilježi se ukupno 422 nastupa i 198 pogodaka.
Hase je preminuo u Sarajevu u januaru 1987. godine, ali je njegovo ime ostalo duboko utkano u historiju grada i kluba. Olimpijski stadion Koševo nosi njegovo ime, a njegovo fudbalsko umijeće, odnos prema ljudima i ljubav prema Sarajevu ostali su dio kolektivnog sjećanja generacija navijača.
Zato se priča o „nedjelji kad je otiš’o Hase“ ne završava na pjesmi Zabranjenog pušenja.
Historijski zapisi jasno pokazuju da je njegov posljednji nastup bio 16. oktobra 1966. godine na Kantridi, kada je nakon samo 15 minuta igre morao napustiti teren. Bio je to kraj jedne velike igračke karijere, ali ne i kraj legende koja i danas živi među navijačima Sarajeva.
