Dojavi vijest

Naslovna › Zanimljivosti

Jezik naših nana

Stare bosanske riječi koje polako nestaju: avlija, sinija, ćeif, đugum i druge riječi naših starih

Piše: Urednik5 min čitanja
BiH, Sarajevo - Svrzina kuća 7
Foto: Matěj Baťha / Wikimedia Commons, CC BY-SA 2.5

Riječi koje su generacije prije nas koristile svaki dan danas se sve rjeđe čuju. Donosimo 27 starih bosanskih riječi, njihovo značenje i primjere kako su se upotrebljavale.

Svaka generacija ponese sa sobom dio jezika. Riječi koje su naše nane i djedovi izgovarali svaki dan, u avliji, za sinijom ili na čaršiji, danas sve rjeđe čujemo, a mlađi ih često ni ne razumiju. Mnoge su u bosanski jezik ušle tokom osmanskog perioda, iz turskog, arapskog i perzijskog, i stoljećima su bile sasvim obične, domaće riječi.

Izdvojili smo riječi koje polako nestaju iz svakodnevnog govora, s objašnjenjem šta znače i kako su se upotrebljavale. Možda vas neka podsjeti na kuću u kojoj ste odrasli.

Pročitajte i10 mjesta u BiH koja vrijedi posjetiti zimi: planine, vrela, vodopadi i stari gradovi

Kuća, avlija i čaršija

  • Avlija – kućno dvorište ograđeno zidom ili tarabom. Bosanska avlija bila je mjesto gdje se sjedilo ljeti, pila kahva i dočekivali gosti. Riječ dolazi od turskog avlu.
  • Sokak – uska ulica, najčešće u starom dijelu grada ili mahale. „Cijeli sokak je znao“ značilo je da su znale sve komšije. Porijeklom je arapska riječ, a lingvisti primjećuju da je danas sve više doživljavamo kao staru riječ.
  • Bašča – vrt uz kuću, s cvijećem, povrćem ili voćkama. Iz iste riječi nastali su i oblici bašta i bašća.
  • Pendžer – prozor. „Sjedi na pendžeru“ i „gleda kroz pendžer“ nekada su se govorili jednako prirodno kao danas „prozor“.
  • Ćepenak – drveni kapak na starim dućanima. Ujutro bi se gornji dio podizao kao nadstrešnica, a donji spuštao kao tezga. Na Baščaršiji se i danas mogu vidjeti radnje sa ćepencima. Riječ dolazi od turskog kepenk.
  • Sećija – niska klupa uz zid sobe, prekrivena minderima, na kojoj se sjedilo i odmaralo.
  • Minder – punjeni dušek, najčešće vunom, koji se stavlja na sećiju ili na pod za sjedenje.
  • Budžak – zakutak, ugao sobe ili skriveno mjesto. „Zavukao se u budžak“ kaže se i za čovjeka koji se povukao od svijeta.

Sofra i posuđe

  • Sinija – niska okrugla trpeza oko koje se sjedilo na podu, na minderima ili jastucima. Za sinijom je jela cijela porodica, a hrana se često stavljala u zajedničku posudu.
  • Đugum – bakreni sud za vodu, s užim grlom, ručkom i poklopcem. U kućama bez vodovoda u đugumu se donosila i držala voda s česme.
  • Ibrik – posuda za vodu s dugim kljunom, koja se koristila za pranje ruku i uzimanje abdesta. Uz ibrik je obično išao i leđen, plitka posuda u koju je voda padala.
  • Taze – svjež, tek napravljen. „Taze hljeb“, „taze kajmak“ ili „taze vijest“ – sve što je novo i nije stajalo.
  • Đuture – sve skupa, u komadu, bez mjerenja i brojanja. „Kupio je đuture“ znači da je platio za cijelu količinu odjednom, bez vaganja.

Doba dana

  • Sabah – zora, rano jutro. „Od sabaha do akšama“ značilo je cijeli dan, od svitanja do mraka.
  • Akšam – sumrak, vrijeme kada sunce zađe. Kod muslimana je to i naziv večernjeg namaza, ali u govoru je značilo i jednostavno „predvečerje“: „Vrati se do akšama.“
  • Ićindija – naziv popodnevnog namaza. U turskom jeziku ista riječ znači i popodnevno doba dana, a u bosanskom se zadržala uglavnom kao naziv namaza, iako su je stariji koristili i za određivanje vremena: „Doći ću iza ićindije.“

Osjećanja, druženje i ljudi

  • Sevdah – ljubavna čežnja, tuga i milina u isto vrijeme. Riječ je preko turskog stigla iz arapskog, gdje je izvorno označavala „crnu žuč“, za koju se vjerovalo da izaziva melanholiju. Iz nje je nastala i sevdalinka, bosanska ljubavna pjesma.
  • Merak – uživanje i zadovoljstvo u nečemu. „Pije kahvu s merakom“, „to mu je merak“ – nešto što čovjek voli i u čemu uživa.
  • Ćeif – raspoloženje, volja, užitak. „Radi po svom ćeifu“ znači da radi kako mu se hoće, a „nije mu ćeif“ da nije raspoložen.
  • Jaran – drug, prijatelj. Riječ je perzijskog porijekla i još se čuje, ali sve rjeđe kod mlađih.
  • Ahbab – bliski prijatelji, ljudi s kojima se rado druži i kojima se vjeruje. „Oni su stari ahbabi“ – znaju se godinama.
  • Komšija – susjed. Ova riječ nije nestala, ali je s njom nestajao i dio običaja: komšiluk je u Bosni nekada bio gotovo kao rodbina.
  • Dunjaluk – ovaj svijet, život i ljudi oko nas. „Šta će reći dunjaluk“ značilo je „šta će reći svijet“, odnosno ljudi oko nas.

Riječi iz svakodnevnog govora

  • Hair – dobro, korist. „Hair ti bilo“ je dobra želja, a „nije to na hair“ znači da nešto ne sluti na dobro.
  • Belaj – nevolja, nesreća, problem. „Eto ti belaja“ kaže se kad krene po zlu.
  • Haber – vijest, glas. „Pošalji mi haber“ značilo je javi mi, a „nema ni habera od njega“ da se ne zna ništa o nekome.
  • Babo – otac. U mnogim krajevima Bosne djeca su oca zvala babo, a i danas ga mnogi tako spominju s posebnom toplinom.

Zašto ove riječi nestaju

Razlozi su jednostavni. Nestaju stvari koje su te riječi označavale: malo ko danas ima sećiju, siniju ili đugum, pa nema ni potrebe da se o njima govori. Život se preselio u stanove, voda teče iz česme u kuhinji, a jezik medija, škole i interneta donosi nove riječi, često iz engleskog.

Dio riječi potisnut je i zato što su se doživljavale kao „stare“ ili „seoske“. Ipak, upravo one nose sjećanje na način života, gostoprimstvo i komšiluk koji su bili dio bosanske svakodnevice.

Kako ih sačuvati

  • Koristite ih kod kuće. Djeca najlakše uče riječi koje čuju od roditelja, nana i djedova.
  • Zapišite riječi svojih starijih. Svaki kraj Bosne i Hercegovine ima svoje izraze; zapis s objašnjenjem vrijedi više nego što mislimo.
  • Čitajte bosansku književnost. U djelima Meše Selimovića, Ive Andrića i drugih pisaca ove riječi žive u punom značenju.
  • Slušajte sevdalinke. Stare pjesme čuvaju mnoge riječi koje se u govoru više rijetko čuju.

Ako znate još neku riječ koju su govorili vaši stariji, a danas se rijetko čuje, podijelite je s porodicom i prijateljima. Jezik živi dok ga govorimo.

Bosanski.info

Reference: Wikipedia: List of Serbo-Croatian words of Turkish origin, Wiktionary: ćepenak, Filozofski fakultet UNSA – A. Hodžić, Turcizmi u romanu Derviš i smrt

Još iz rubrike Zanimljivosti